U posljednjih dvadeset godina emisije stakleničkih plinova, osobito ugljičnog dioksida, znatno su porasle zbog nekontroliranih ljudskih aktivnosti. Prirodni sustavi, poput kopnenog bilja i morskih prokariota, apsorbiraju CO2 kroz fotosintezu i pohranjuju ga u biomasi, ali to više nije dovoljno za nadoknadu ljudskih emisija.
Pregled u časopisu Nature ističe da su gljive iz tla dosad slabo istražene kao potencijalni akumulatori ugljika, unatoč njihovoj važnoj ulozi u ekosustavima. Autori naglašavaju potrebu razvoja genetskih alata za inženjering različitih skupina gljiva kako bi se poboljšala dugoročna pohrana ugljika i razgradnja zagađivača.
Integracija sintetičke biologije u rad s gljivama iz tla mogla bi dodatno unaprijediti razmjenu hranjivih tvari, zdravlje tla i otpornost ekosustava.
