Tijekom kotrljanja glava zadržava stabilnost i usmjerena je u smjeru kretanja, što je iznimno teško za životinje koje se brzo okreću. Zmija ne rotira cijelo tijelo kao jednu cjelinu; umjesto toga u svakom ciklusu jedna strana tijela dodiruje tlo, a zatim se zakrivljeni dio tijela spušta ispod glave prema tlu.
U međuvremenu rep pomaže u potiskivanju tijela u zrak, a zatim se ponovno spušta na tlo kako bi započeo sljedeći ciklus. Taj kombinirani pokret vrtnje i bilateralno simetričnih pomaka omogućuje neprekinuto kretanje, što je otkriveno u studiji objavljenoj u časopisu Current Biology.
