Istraživači su tijekom slabljenja bljeska binarne crne rupe provodili višefrekventnu spektroskopiju. Na vrhuncu, kada je svjetlost iznosila oko 0,2 LEdd, zabilježili su hladni optički i blisko-infracrveni spektar s jakim rekombinacijskim linijama vodika i helija I.
Kako je svjetlost opadala, spektar je postao vruć, snažno ozračen i gotovo bez izraženih linija. Taj preokret otkriva postojanje vertikalno proširenog unutarnjeg diska koji pri vrhuncu zasjenjuje vanjske regije od visokoenergijskog zračenja.
Prisutnost zasjenjenog diska potvrdili su i istodobni rendgenski podaci. Slična opažanja u drugim sustavima upućuju na to da je takav fenomen čest među akrecijskim diskovima crnih rupa.
Samozasjenjivanje pri svjetlini znatno ispod Eddingtonove granice ima velike posljedice za procjene spina crne rupe, mjerenja rendgenske polarizacije i uvjete u vanjskom disku i njegovim istjecanjima.
