Norveški inženjer i radioamater Jørgen Hals 1927. je godine primijetio neobične odjeke koji su se pojavljivali otprilike tri sekunde nakon izvornih prijenosa s nizozemske stanice u Eindhovenu. Hals je otkriće prijavio fizičaru Carlu Størmeru, koji je zajedno s Balthasarem van der Polom uspješno reproducirao fenomen, ali nije uspio odrediti njegov uzrok.

Takvi odjeci, poznati kao dugotrajni odjeci (LDE), definiraju se kao povratni signali koji se pojavljuju nakon više od 2,7 sekunde od izvorne emisije. Istraživači su tijekom godina zabilježili brojne dodatne pojave, a njihova nepredvidiva priroda i varijacije u trajanju otežavaju pronalaženje jedinstvenog objašnjenja.

Predložene su razne teorije, od neobjašnjenih prirodnih pojava u Zemljinoj atmosferi do mogućnosti da odjeci predstavljaju znakove izvanzemaljske tehnologije.