Rasprave i odluke o kontracepciji, pobačaju, prenatalnoj skrbi, prevenciji i liječenju HIV-a, sveobuhvatnom seksualnom odgoju, rodnoj ravnopravnosti i zaštiti od seksualnog nasilja tradicionalno su se kretale od globalnog sjevera prema globalnom jugu. Istraživači, donatori i međunarodne organizacije izvozili su programe, definirali uspjeh i određivali najvažnija pitanja, pri čemu su se rijetko doticali tema poput seksualnog zadovoljstva, želje ili onoga što zajednice same smatraju seksualnim blagostanjem.
Svake se godine bilježi više od 374 milijuna novih slučajeva zaraze četirima glavnim spolno prenosivim patogenima, a više od milijarde ljudi živi s takvim infekcijama. Procjenjuje se da 225 milijuna žena koje žele izbjeći trudnoću i dalje ne koristi učinkovitu kontracepciju.
Autori, istraživači seksualnog i reproduktivnog zdravlja na Sveučilištu Columbia, ističu da su tu kritiku oblikovala njihova iskustva iz Afrike, uključujući rad na HPV cjepivu u Keniji i prevenciji HIV-a u Mozambiku. U svojem komentaru tvrde da povijesni kolonijalni obrasci, nejednake strukture financiranja i hijerarhije globalnog istraživanja dovode do toga da se zajednice globalnog juga tretiraju kao mjesta isporuke intervencija, a ne kao izvori novih spoznaja.
