Regulacija emocija nije urođena vještina, već se razvija tijekom odrastanja, a ključnu ulogu u tome imaju roditelji. Djeca koja odrastaju uz emocionalno nedostupne ili razočaravajuće roditelje mogu razviti obrasce ponašanja koji ih štite, a ti obrasci mogu ih pratiti i u odrasloj dobi. Takva djeca često postaju naviknuta na kritiku, a komplimenti im izazivaju nelagodu jer im takva vrsta pozornosti nije poznata. U komunikaciji se često koriste sigurni odgovori poput „dobro sam“, a roditelji postavljaju izrazito visoke standarde koji dovode do osjećaja da nikada nisu dovoljno dobri. Osobe s takvim iskustvima također razvijaju nepovjerenje i sklonost oslanjanju na sebe, što otežava traženje i prihvaćanje pomoći drugih.