Istraživanje objavljeno u časopisu Orthodontics & Craniofacial Research obuhvatilo je 31 odraslu ženu koje su nosile početni niz od 14 gornjih i donjih prozirnih alignera. Unatoč digitalnom zaključavanju zuba od prvog pretkutnjaka do drugog kutnjaka i izostanku programiranog pomaka stražnjih zuba, mjerenja intraoralnim skeniranjem pokazala su da je stvarna površina kontaktnih zona znatno manja od predviđene.
Prosječna predviđena ukupna površina kontaktnih zona iznosila je 63,71 ± 36,56 mm², dok je ostvarena površina iznosila samo 30,30 ± 18,26 mm², što predstavlja srednju razliku od 33,41 mm² (p < 0,001). Najveća smanjenja zabilježena su na prvom i drugom kutnjaku, 11,46 mm² i 13,42 mm², a smanjenje su pokazali i prvi i drugi pretkutnjak, 3,09 mm² i 5,44 mm².
Središnji su sjekutići, nasuprot tome, pokazali blag, ali statistički značajan porast kontaktne površine od 0,49 mm², dok razlike na lateralnim sjekutićima i očnjacima nisu bile značajne. Između skupina koje su koristile i onih koje nisu koristile zagrizne rampe istraživači nisu uočili značajne razlike u odstupanju predviđene od ostvarene površine.


















































