Problemi sa spavanjem, razdražljivost i gubitak interesa mogu dugo pratiti muškarca koji i dalje ispunjava svakodnevne obveze, a okolina ih često pripisuje umoru. Društvena očekivanja da muškarac sve riješi sam, da kontrolira emocije i bude izdržljiv stvaraju pritisak zbog kojega traženje pomoći doživljava kao osobni neuspjeh.
Strah od osude, zabrinutost kako će reagirati obitelj, prijatelji ili kolege te očekivanje nerazumijevanja dodatno odgađaju odluku o stručnom savjetovanju. Simptomi poput nesanice, slabije koncentracije, promjena apetita, pojačanog konzumiranja alkohola, trajne zabrinutosti i tjelesnih tegoba često ostaju neprepoznati kada se gledaju samo pojedinačni znakovi.
Dostupnost skrbi i teškoće u prepoznavanju vlastitog stanja razlikuju se od čovjeka do čovjeka te ovise o naraštaju i životnim okolnostima.
