Prije nego što zaspimo, mozak često počinje obrađivati neugodne situacije iz prošlosti — neugodne razgovore, greške ili trenutke srama. Psiholozi taj proces nazivaju ruminacijom, odnosno ponavljajućim razmišljanjem o stresnim ili neriješenim situacijama. Tijekom dana vanjski podražaji odvlače našu pažnju, ali kada legnemo u tišinu, mozak se napokon nađe bez dnevnih distrakcija i počinje obrađivati ono što je ostalo nedovršeno. Neugodne uspomene imaju jači emocionalni trag jer je mozak kroz evoluciju naučio da negativna iskustva mogu značiti opasnost ili grešku koju ne treba ponoviti. Posebno se lako vraćaju situacije povezane s neugodom, krivnjom ili strahom od tuđe procjene, jer su ljudi društvena bića koja ozbiljno shvaćaju kako ih drugi vide. Problem je što se u krevetu ne možete aktivno nositi s tim mislima — ne možete poslati poruku, razgovarati ili se zaokupiti drugom aktivnošću — pa mozak nastavlja vrtjeti isti sadržaj. Umor dodatno smanjuje sposobnost racionalnog odmaka, što čini negativne misli ljepljivijima.