Pucanje korijena mrkve najčešće javlja se kada mrkva koja je rasla u suhom tlu odjednom primi obilnu količinu vode, primjerice nakon jakog zalijevanja ili obilne kiše. Uzrok je brz porast volumena korijena koji vanjsko tkivo ne može pratiti, što dovodi do duboke uzdužne pukotine. Preporučuje se redovito zalijevanje kako bi se izbjegla je izmjena između izrazito suhog i izrazito mokrog stanja tla. Korištenje organskog malča, poput slame ili prosušene trave, može ublažiti velike oscilacije vlage i smanjiti rizik od pucanja. Velike i starije mrkve su sklonije pucanju jer veći korijen povećava mogućnost naglog otpuštanja vode.