Psiholozi su istaknuli da visoka inteligencija ne jamči otpor prema nerazumnim idejama, već može poslužiti i kao sredstvo samoobmane. Prema Keithu Stanovicheu, inteligencija je kognitivni kapacitet za obradu složenih informacija, dok je racionalnost sposobnost usklađivanja uvjerenja sa stvarnošću. Razlika između ta dva pojma objašnjava pojam iracionalnosti, odnosno nesposobnost racionalnog prosuđivanja unatoč visokom IQ-u. Najčešći kognitivni mehanizam koji potiče takvo ponašanje je pristranost potvrđivanja, pri kojoj se traže i prihvaćaju informacije koje podupiru postojeća uvjerenja.