Biljka najčešće pokazuje spremnost za vađenje kada otprilike polovica listova u gredici spusti prema tlu i počne žućati. U tom razdoblju vrat neposredno iznad glavice omekšava, a vanjske ljuske postupno se suše i dobivaju karakterističnu boju sorte. Sveučilište Minnesota i Kraljevsko hortikulturno društvo preporučuju vađenje upravo u fazi polijeganja i žućenja listova, prije nego što se nadzemni dio potpuno osuši. Prisilno savijanje ili vezanje listova danas se ne smatra korisnim jer oštećuje prijenos energije prema glavici i povećava rizik od bolesti. Nekoliko dana prije planiranog vađenja smanjuje se ili prekida zalijevanje, a luk se najbolje vadi tijekom suhog i toplog vremena, koristeći ruku u rahloj zemlji ili vilu u težem tlu. Nakon vađenja glavice se nježno očiste, ne udaraju o zemlju i ostave da se osuše prije skladištenja pod natkrivenim prostorom.