Djeca još nisu u stanju regulirati svoje emocije kao odrasli, jer samoregulacija nije vještina s kojom se rađaju, već sposobnost koju tek trebaju usvojiti. Važno je razlikovati samu emociju od načina na koji je dijete pokazuje. Ljutnja je dopuštena, ali udaranje, vrijeđanje ili uništavanje stvari zahtijevaju postavljanje jasnih granica i postupno učenje drugačijih reakcija. Djeca ne uče kontrolirati ljutnju tako da je nikada ne osjete, nego tako da uz smirenu odraslu osobu polako otkrivaju što s tim osjećajem mogu učiniti. Ponekad se iza ljutnje skrivaju tuga, strah, ljubomora, umor ili osjećaj nepravde. Djeca uče oponašanjem, pa ako često vide odrasle kako viču, vrijeđaju ili burno reagiraju kada su ljuti, vjerojatno će usvojiti sličan model ponašanja. Važno je da roditelji i drugi odrasli pokažu primjerom da je moguće biti ljut, a da se pritom ne povrijede drugi.