Autor je nakon mjeseci testiranja od objave Opus 4.5 potvrdio da agentni LLM-ovi mogu generirati Rust kod znatno brži od trenutnih vrhunskih rješenja. U eksperimentima je zabilježio ubrzanje od dva do dvadeset puta, ovisno o području primjene. Za postizanje tih rezultata primijenio je stroga pravila, među kojima je zabrana korištenja nesigurnog (unsafe) koda. Rust je odabran prvenstveno zbog integracije s Pythonom putem PyO3, što omogućuje kombinaciju Pythonove ergonomije i Rustove brzine. Dodatna prednost Rust-a je memorijska sigurnost i mogućnost kompiliranja u WebAssembly, što olakšava izvođenje u web pregledniku.