Pripitomljavanje je uzgojenim karanfilima donijelo jarke boje, raznolike oblike i dug život u vazi, ali je često smanjilo njihov miris. Istraživači su sastavili prvi visokokvalitetni referentni genom divljeg karanfila Dianthus broteri.
Usporedbom s uzgojenim karanfilima otkriveni su genomski i biokemijski pomaci povezani s gubitkom mirisa. Divlje biljke zadržavaju bogatije djelovanje gena povezanih s mirisom i otpuštaju složen spektar cvjetnih hlapljivih tvari, za razliku od uzgojenih sorata.
