Na površini kipića Majke Božje nalaze se čestice kobaltova klorida (CoCl2·6H2O) koji mijenja boju ovisno o vlažnosti zraka. Hidratizirani kobaltov klorid je crvene boje, a pri zagrijavanju na 35 °C gubi kristalizacijsku vodu i pretvara se u bezvodni CoCl2 koji je modre boje.
Boja kipića stoga prelazi iz crvene u modru kako se mijenja relativna vlažnost zraka. Ovaj fenomen poznat je još od 16. stoljeća, a Paracelsus ga je demonstrirao u crtežu čija se boja mijenjala ovisno o temperaturi.
Tek na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće njemački kemičar Alfred Werner proučavao je kompleksne spojeve kobalta i utvrdio strukturu njihovih iona u otopinama i kristalu.
