Istraživanje provedeno na Weizmannovom institutu znanosti u Rehovotu pokazuje da stanice ne stare na isti način, već da ih u stanje senescencije – trajnog prestanka dijeljenja uz opstanak – može dovesti najmanje osam različitih pokretača. Svaki od njih ostavlja stanicu u posebnom stanju, što ima važne medicinske implikacije jer su dosadašnji lijekovi za uklanjanje senescencijskih stanica tretirali kao jednu populaciju. Međutim, neke od tih stanica pomažu u popravci ozljeda i podržavanju zdravih trudnoća, dok druge izazivaju kroničnu upalu povezanu s bolestima starenja. Najstariji poznati pokretač potječe iz 1961. godine kada je Leonard Hayflick otkrio da se ljudske stanice dijele samo određeni broj puta, što je povezano s telomerima – zaštitnim kapama na krajevima kromosoma koje se skraćuju s svakim dijeljenjem. Direktna oštećenja DNA-e, kao što su ultraljubičasto svjetlo i kemoterapija, predstavljaju drugi važan put, dok oksidativni stres – nakupljanje reaktivnih molekula iz normalnog metabolizma – čini treći put koji dovodi do starenja stanica.