Rukopis se prvi put spominje u 17. stoljeću, a 2009. godine datiranjem ugljikom-14 utvrđeno je da je nastao između 1404. i 1438. godine. Wilfrid Michael Voynich otkupio ga je 1912. od isusovaca u Villi Mondragone u Italiji, a sastoji se od 240 stranica, iako se pretpostavlja da je prvotno bilo najmanje 270.
Colin Layfield i Lisa Fagin Davis predlažu da su stranice krivo uvezane krajem 15. stoljeća, pa su listovi presavijeni u četverostranične pamflete koji su potom naslagani jedan na drugi. Prema njihovoj hipotezi, takav raspored razdvaja originalni redoslijed teksta, što je otežalo dešifriranje.
Iako otkriće ne razotkriva sadržaj, stručnjaci smatraju da je to važan korak u razumijevanju rukopisa.
