U članku se ističe da videoigre nude jedinstvenu mogućnost političkog izražavanja kroz interaktivnost, za razliku od tradicionalnih umjetničkih disciplina. Navode se primjeri poput "Papers, Please" i "This War of Mine" koji igračima omogućuju donošenje moralno teških odluka u kontekstu sukoba. Autori povezuju porast takvih igara s društveno‑političkom krizom u Srbiji, koja je kulminirala masovnim ubojstvima u osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" i rušenjem nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu. Kao odgovor na te događaje, srpski kreativci su se okrenuli videoigrama kako bi istaknuli probleme svoje zemlje i potaknuli javnu raspravu.