Sve veći broj istraživača poručuje da je jedna od najboljih stvari koju roditelj može učiniti jest pustiti dijete da se samo izbori s problemom. To ne znači zanemarivanje, već promišljeni pristup koji djeci pomaže u razvoju ključnih životnih vještina. Djeca uče planirati, odlučivati, oporaviti se od neuspjeha i osmisliti sljedeći korak kada se sama nose s preprekama. Terapeuti ističu kako napor mora biti primjeren dobi i situaciji, a cilj nije dijete ostaviti pred nerješivim problemom ili u opasnosti. Ideja o dječjoj samostalnosti nije nova, no njezino se shvaćanje s vremenom mijenjalo, a danas se težište prebacilo na emocionalni i kognitivni razvoj. Znanstvenici zagovaraju pristup koji napor ne smatra znakom neuspjeha, već ključnim pokretačem razvoja. Uloga roditelja je da podrži djetetov napor i zatim se postupno povlači kako dijete postaje vještije.