Učestalost raka endometrija raste diljem svijeta, što opterećuje dijagnostičke putove žena s abnormalnim krvarenjem iz maternice. Trenutna procjena uglavnom se oslanja na transvaginalni ultrazvuk, a zatim na invazivnu vizualizaciju i uzimanje uzoraka endometrija. Urin se smatra neinvazivnim biofluidom koji može prenositi tumorske signale putem sistemske filtracije i lokalnog otpuštanja materničkog materijala. Paneli DNA metilacije i testovi temeljeni na somatskim mutacijama izvijestili su o osjetljivosti i specifičnosti većoj od 80–90 % u simptomatskim populacijama, dok urin‑citologija pokazuje snažan dijagnostički potencijal. Iako još nisu prikladni za opće skrininge, urinski biomarkeri nude mogućnost stratifikacije rizika i smanjenja nepotrebnih invazivnih pretraga, pod uvjetom standardizacije protokola i višecentrične validacije.