Titan, najveći mjesec Saturna, posjeduje jedinstvenu debelu atmosferu sastavljenu uglavnom od dušika, s nekoliko posto metana i tragom vodika, pri čemu je tlak otprilike jedan i pol puta veći od zemaljskog. Prema modelu iz 1991. godine koji su izradili Christopher McKay, James Pollack i Régis Courtin, učinak staklenika podiže temperaturu površine za 21 kelvina, što iznosi otprilike 38 stupnjeva Fahrenheit. Istodobno, visoki sloj narančaste magle apsorbira gotovo 90 posto vidljive sunčeve svjetlosti i propušta toplinsko infracrveno zračenje, čime smanjuje temperaturu površine za 9 kelvina, odnosno oko 16 stupnjeva Fahrenheit. Zbog tog sukoba učinaka, površina Titana ostaje otprilike 22 kelvina toplija nego što bi bila bez tih procesa. Kada je kasnije sonda sletjela na Titan, izravno izmjerena temperatura bila je 94 kelvina, što se podudara s predviđanjima modela.