Shuang Bright, modna istraživačica iz New Yorka i Los Angelesa, u podcastu Media Studies iznosi da je Elizabeth Holmes odabrala svaki komad odjeće s namjerom da utječe na publiku. Analizira tri videozapisa i pripremu četvrtog, primjenjujući psihološki pojam „enclothed cognition“, koji opisuje kako odjeća oblikuje ponašanje.
Bright navodi studiju iz 2012. godine prema kojoj su sudionici u laboratorijskim kaputima postizali bolje rezultate od onih bez takve odjeće, pa je Holmes, noseći laboratorijski kaput, željela poslati poruku da je znanstvena istraživačica. Prema njezinim riječima, Holmesičina preobrazba u crni džemper s visokim ovratnikom i odjeću sličnu onoj Stevea Jobsa bila je svjesna imitacija uniforme uspješnog poduzetnika, a ne odraz osobnog identiteta.
Autorka koncepta „reverse ostentation“ opisuje kako se osobe iz višeg društvenog sloja namjerno odijevaju skromno kako bi pokazale da su iznad mode, a Holmesičine neuredne frizure dodatno su pojačavale sliku genijalne, a kasnije i majčinski nastrojene poduzetnice.













































