Dana 21. studenog 1676. danski astronom Ole Rømer otkrio je konačnu brzinu svjetlosti. Prije toga su znanstvenici smatrali da svjetlost putuje trenutačno ili beskonačno brzo.
Rømer je do otkrića došao dok je proučavao mjesečevu eklipsu Jupiterova mjeseca Io, promatrajući kako se pojavljuje i nestaje iza planeta svakih 42 sata tijekom godine. Primijetio je da su pomaci u vremenu pomračenja varirali za jedanaest minuta ovisno o udaljenosti Zemlje i Jupitera – ranije kada su bili bliže, a kasnije kada su bili dalje.
Na temelju tog uzorka predvidio je pomračenje 9. studenog 1676., a 21. studenog je predložio Kraljevskoj akademiji znanosti da je uzrok konačna brzina svjetlosti.

















































