Strah od odvajanja od roditelja, poznat kao separacijska anksioznost, normalan je dio dječjeg emocionalnog razvoja. Manifestira se plačem, vriskom ili čvrstim držanjem za roditelja koji odlazi, a najčešće se pojavi pri polasku u vrtić ili prvoj posjeti čuvanju. Djeca koja su prvi put doživjela takvo iskustvo mogu reagirati vrlo burno jer još ne shvaćaju da će se roditelj vratiti, što narušava njihov osjećaj sigurnosti. Većina djece preraste ovu anksioznost do otprilike treće godine, ali se može ponovno pojaviti kod predškolske djece zbog stresa, bolesti ili promjena u obiteljskoj rutini. Pomoćne metode uključuju igre skrivača, kratke pozdrave i razgovor o osobi koja će čuvati dijete, a postupno upoznavanje s vrtićem može olakšati rastanak.