Kada dijete ne posluša ili se loše ponaša, roditelji često brzo donose zaključak o njegovu karakteru. Međutim, važno je razumjeti da ponašanje djeteta nije nužno odraz njegove osobine, već možda posljedica nečega što mu je teško ili što još uči. Velika je razlika između opisivanja onog što se dogodilo i pretvaranja tog ponašanja u karakter djeteta. Etiketiranje djeteta moguće je izbjegavati ako se umjesto toga pokuša razumjeti što mu je teško i što još uči. Također, važno je zapaziti da dijete možda nije svjesno svih svojih postupaka i da njegovo ponašanje nije nužno namjerno. Roditelji i nastavnici trebali bi pokušati razumjeti što iza ponašanja djeteta stoji, umjesto da odmah donose zaključak o njegovu karakteru. Time će dijete imati više prilika da se razvija i da bude viđeno izvan dodijeljene uloge.