Istraživači sa Sveučilišta u Ženevi otkrili su jednostavan proces koji bi mogao objasniti kako dlake znaju gdje će rasti. Tim je proučavao kretanje stanica kao odgovor na kemijske signale i razvio model koji uspješno rekonstruira nastanak uzoraka folikula dlaka u dvije vrste sisavaca.
Njihovi rezultati, objavljeni u PNAS-u, sugeriraju da složene biološke strukture mogu nastati prirodno iz osnovnih interakcija između susjednih stanica. Ta otkrića mogla bi pomoći u objašnjavanju šireg fenomena u prirodi, kao što su razvojni uzorci dlaka, perja i ljusaka.
Istraživači su doveli u pitanje i dugogodišnju teoriju rasta dlaka, koja je pretpostavljala da se novi folikuli dlaka razvijaju kao odgovor na kemijske signale koji sprječavaju nastanak novih folikula u blizini postojećih. Umjesto toga otkrili su da proces kemotaksije, odnosno kretanja stanica prema razlikama u koncentracijama kemijskih tvari, može objasniti nastanak uzoraka folikula dlaka.
