Tim istraživača proveo je eksperiment u kojem su sudionici bili izolirani u tamnoj sobi s velikim ogledalom. Sudionici su bili podijeljeni u dvije skupine: na one koji su prije imali iskustvo s duhovima i na one koji imaju sinesteziju.
Sudionici su 15 minuta morali razmišljati o preminulom voljenom članu obitelji, a zatim su 45 minuta sjedili u sobi s ogledalom. Istraživači su pratili njihovu srčanu frekvenciju i okolišne uvjete, a sudionici su mogli pritisnuti gumb ako bi osjetili prisutnost u sobi ili doživjeli jaku vizualnu imaginaciju.
Rezultati su pokazali da su sudionici koje se smatralo kreativnijima izvijestili o intenzivnijim iskustvima i vizualnoj imaginaciji u ogledalu. Međutim, nije pronađena razlika u iskustvima između sudionika sa sinestezijom i onih bez nje.

















































