Poljoprivrednici u Hrvatskoj i dalje uzgajaju pšenicu i kukuruz jer su poticaji vezani uz površinu, a ne uz ostvareni prinos i kvalitetu. Prema riječima Željka Mihelića, predsjednika HPK, hrvatska proizvodnja žitarica nije isplativa na globalnom tržištu i zemlja se pretvorila u sirovinsku koloniju. Dok se za domaće potrebe procjenjuje potreba od 300 do 350 tisuća tona, u ovoj je žetvi požnjeveno više od milijun tona, a neke procjene navode i do 1,3 milijuna tona. Otpremna cijena žitarica znatno je niža od cijena na europskim burzama, a otkupljivači se pozivaju na zakon ponude i potražnje. Troškovi uzgoja, uključujući rast cijena goriva i radne snage, prema riječima Vlade Čondića Galiničića iznose više od 1.300 eura po hektaru, što znači da profit nije moguć ispod prinosa od osam tona po hektaru.