Redovito sudjelovanje u kulturnim aktivnostima povezano je s nižom fiziološkom dobi, pokazuje analiza objavljena u časopisu Journal of Epidemiology and Community Health. Istraživanje su proveli znanstvenici s Institute of Science Tokyo iz Japana, a smatraju ga prvom longitudinalnom studijom koja ispituje vezu kulturnog angažmana i fiziološke dobi uz kontrolu nepromjenjivih zbunjujućih čimbenika.

Analizirani su podaci 1.899 osoba starijih od 50 godina uključenih u English Longitudinal Study of Ageing, dugoročno britansko istraživanje starenja. Medicinske sestre mjerile su deset fizioloških pokazatelja — među njima dijastolički tlak, forsirani ekspiracijski volumen, hemoglobin, LDL kolesterol, ITM, snagu stiska šake i brzinu hoda — iz kojih je izračunata složena "fiziološka dob".

Sudionici su ujedno odgovarali koliko često idu u kino, muzej ili galeriju te u kazalište, na koncert ili operu, na ljestvici od 0 (nikad) do 5 (dvaput mjesečno ili češće), što je dalo indeks kulturnog angažmana od 0 do 15.

Oni s visokim angažmanom (nešto kulturno svakih nekoliko mjeseci ili češće) imali su fiziološku dob 66,9 godina, tri godine nižu od skupine s manjim angažmanom (69,9). (Medical Xpress) Nakon prilagodbe za dohodak, zaposlenost i kronične bolesti, svaki bod višeg angažmana odgovarao je 0,085 godine (31 dan) nižoj fiziološkoj dobi.

Autori upozoravaju da je studija opservacijska pa se ne mogu izvoditi zaključci o uzroku i posljedici — moguća je i obrnuta uzročnost, odnosno da zdraviji ljudi jednostavno češće izlaze. Ipak, ističu da je kulturni angažman promjenjiv i potencijalno učinkovita točka intervencije te da bi učinak mogao biti usporediv s čestom tjelesnom aktivnošću.