Pojam „nostalgija“ skovao je švicarski medicinski student Johannes Hofer 1688. godine, spajajući grčke korijene *nostos* i *algos*. Hofer je primijetio kod švicarskih najamnika koji su, daleko od Alpa, blijedili, gubili apetit i ponekad umirali, što je tada klasificirano kao smrtni uzrok. Tijekom sljedećih dvjesto godina liječnici u Europi i Americi smatrali su nostalgiju ozbiljnom bolesti, zapisivali je na smrtne listove i predlagali razne uzroke, od „životinjskih duhova“ u mozgu do promjena atmosferskog tlaka. Liječenja su obuhvaćala ispiranje krvi, povraćanje i čak prijetnju da će osoba biti zakopana živa, dok je jedino pouzdano rješenje bilo povratak kući. Do kraja dvadesetog stoljeća nostalgija je ostala u medicinskim priručnicima kao psihijatrijski poremećaj, a zatim je sredinom 2000-ih tim istraživača sa Sveučilišta Southampton, Constantine Sedikides i Tim Wildschut, odlučio empirijski ispitati taj fenomen.