Financijska poduzeća mogu uložiti značajna sredstva u sofisticirane sustave i metodologije, ali bez sposobnih ljudi ne mogu pouzdano procijeniti rizik od financijskog kriminala. Arctic Intelligence navodi da procjene zahtijevaju sud, skepticizam, stručnost, operativno razumijevanje i samopouzdanje u izazivanju pretpostavki. Sposobnost zaposlenika nije ravnomjerno raspoređena; zrelost varira među poslovnim jedinicama, pri čemu vlasnici kontrola ne poznaju kriminalne tipologije, timovi podataka daju prednost učinkovitosti nad vidljivošću rizika, a tehnološki timovi često zanemaruju regulatorne nijanse. Izvršni menadžment i odbori mogu previdjeti metodološke detalje i nedostatak vještine u testiranju tvrdnji uprave. Nedostatak jedinstvene funkcije koja posjeduje sve potrebne kompetencije dovodi do fragmentiranih procjena koje ne pružaju koherentni strateški pregled. Takvi strukturni nedostaci rezultiraju podcjenjivanjem inherentnog rizika, precijenjenim ocjenama kontrola i pretjerano optimističnim prikazom preostalog rizika.