Japanski glagoli omogućuju stvaranje različitih oblika dodavanjem nastavaka na osnovni oblik, poput *taberu* (jesti) koji se mijenja u *tabemasu* (jesti u formalnom stilu), *tabemashita* (jelo je) ili *tabenai* (ne jedem). Iako se na prvi pogled čini da postoji samo dvije skupine glagola (-ru i -u), stvarno je stanje složenije jer se neke riječi ne ponašaju prema očekivanom obrascu, poput *kaeru* (ići kući) koji pripada -u skupini unatoč završetku na -ru.