Novo istraživanje, koje je vodio Nicholas Holowka s Penn Statea i koje je objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, pokazuje da je način hoda, koji se razlikuje od hoda drugih velikih majmuna, omogućio ranim ljudima da pređu veće udaljenosti. U eksperimentu su ljudi hodali po pokretnoj traci i uspoređivali su se sa šimpanzama, koji ponekad dodiruju podlogu i na drugim dijelovima stopala. Kada su volonteri pokušali hodati poput šimpanzi, tj. udariti podlogu na srednjem dijelu stopala, potrošili su 26 do 41 posto više metaboličke energije nego pri tradicionalnom hodanju od pete. Autori zaključuju da je takav način hoda omogućio našim precima da pređu veće udaljenosti, iako je zahtijevao veće opterećenje kostiju i zglobova.