Komunikacija između roditelja i djece mijenja se u tinejdžerskim godinama, kada razgovori postaju napetiji. U takvim situacijama roditelji ponekad koriste rečenice koje se čine bezazlenima, ali djeci mogu poslati pogrešnu poruku. Fraze poput 'Ionako ćeš sve napraviti po svom' ili 'Nema veze' mogu postati dio svakodnevne komunikacije i učiti djecu pasivno-agresivnom ponašanju. Terapeuti ističu da djeca usvajaju pasivnu agresiju kada odrasli oko njih govore jedno, dok njihov ton ili ponašanje jasno pokazuju nešto sasvim drugo. Umjesto toga, roditelji bi trebali izravno reći što žele ili objasniti kako se osjećaju, kako bi djecu učili komunikaciji koja je i ljubazna i izravna. Logopetkinja Jordyn Koveleski Gorman preporučuje da roditelji izravno kažu što žele ili objasne kako se osjećaju, umjesto da koriste osjećaj obveze i krivnje kako bi druge natjerali na poslušnost. Također, važno je da roditelji ne koriste sarkazam ili pretjeranu samokritiku kao odgovor na djecu koje žele razgovarati o nečemu što ih je povrijedilo.