Komunikacija između roditelja i djece mijenja se u tinejdžerskim godinama, kada razgovori postaju napetiji. U takvim situacijama roditelji ponekad koriste rečenice koje mogu poslati pogrešnu poruku djeci. Fraze poput 'Ionako ćeš sve napraviti po svom' ili 'Nema veze' mogu postati dio svakodnevne komunikacije i učiti djecu pasivno-agresivnom ponašanju. Terapeuti ističu da djeca usvajaju pasivnu agresiju kada odrasli oko njih govore jedno, a njihov ton ili ponašanje pokazuju nešto sasvim drugo. Logopetkinja Jordyn Koveleski Gorman preporučuje da roditelji koriste pristup poput 'Trenutno se osjećam preopterećeno i trebala bi mi pomoć' umjesto rečenica koje uči djecu da koriste osjećaj obveze i krivnje. Takav pristup uči djecu da ne krive druge kad stvari ne idu po planu i da shvate kako je pomoć uvijek dostupna, ali je ključno izravno je zatražiti.