Odgoj uz roditelje koji su emocionalno nedosljedni ili nedostupni može uzrokovati pretjeranu neovisnost, pri čemu odrasla osoba radije pati u tišini nego riskira novo razočaranje. Takvo iskustvo često dovodi do osjećaja usamljenosti i poteškoća u traženju pomoći, iako su oko osobe prisutni drugi spremni pružiti potporu. Nepredvidiva roditeljska pažnja narušava povjerenje u druge, pa pojedinci stalno traže potvrdu da ih neće napustiti ili se povlače čim odnos postane previše blizak. Djeca koja su bila izložena takvom okruženju razvijaju iznimnu osjetljivost na promjene tuđeg raspoloženja i preuzimaju emocionalne uloge odraslih, što se nastavlja i u njihovoj odrasloj dobi.