Autor iznosi pretpostavku da je ljudska civilizacija izgrađena pod pretpostavkom da ljudi umiru. Navodi da demokracija nije nastala zbog slobode, već zato što su ljudi smrtni. Objašnjava da gotovo sve institucije – nasljedno pravo, obitelj, sveučilišta, umjetnost i povijest – pretpostavljaju da ljudi odlaze. Ističe da napredak ovisi o tome da nova generacija ne mora prihvaćati autoritete prethodnih. Postavlja pitanje kako bi se politika, gospodarstvo i kultura promijenili ako bi ljudi živjeli dvjesto godina, jer postojeće institucije nisu oblikovane za takav ritam.