Godine 1889. na udaljeni novozelandski otok Great Island, danas poznat kao Manawatāwhi, puštene su samo četiri koze s namjerom da posluže kao izvor mesa za brodolomce. Koze su se brzo razmnožile, a njihova je populacija do početka 20. stoljeća narasla na nekoliko stotina. Zbog obilja hrane i nedostatka grabežljivaca, koze su intenzivno brstile autohtone biljke, osobito one širokolisne. Posljedice su bile teške, uključujući gubitak gotovo trećine autohtonih vrsta šumskih ptica te stradavanje morskih ptica i malih sisavaca. Kada su ih 1946. godine uklonili, na otoku su pronađene i odstrijeljene 393 koze. Novozelandski Department of Conservation ističe da su pojedine biljne populacije bile toliko smanjene da su neke vrste preživjele tek u vrlo malom broju primjeraka.