Tim pod vodstvom Ding Shiqiana s Tsinghua sveučilišta razvio je nuklearni optički sat koji koristi jezgru atoma torija-229 kao vremenski referent. Za to su upotrijebili kontinuirano-valni ultraljubičasti laser s valnom duljinom od 148 nanometara i kristal kalcij-fluorida dopiran torijem-229.

Laserova frekvencija je zaključana na nuklearnu tranziciju, čime je postignuta stabilnost sata gotovo redom veličine bolja od europskog prototipa. Za izradu kristala korišteno je jedino 1,4 mikrograma izotopa, što je otprilike 200-puta manje od količine koju je koristio europski tim.

Publikacija rezultata pojavila se u časopisu Nature, a tehnologija se smatra korisnom za satelitsku navigaciju i istraživanje dubokog svemira.