Hideki Shirakawa bio je kemičar koji je utemeljio područje vodljivih polimera i srušio uvriježeno mišljenje da plastika ne vodi električnu struju. Za dokaz da tanki filmovi poliacetilena mogu postati vodljivi kada im se dodaju male količine drugih kemijskih tvari dobio je 2000. godine Nobelovu nagradu za kemiju, zajedno s Alanom MacDiarmidom i Alanom Heegerom.
Shirakawa je umro u dobi od 90 godina. Rođen je u Tokiju i studirao je kemijsko inženjerstvo na Tokijskom tehnološkom institutu.
Nakon završetka doktorskog studija 1966. godine Shirakawa je postao istraživački suradnik u laboratoriju Sakujija Ikede na Tokijskom tehnološkom institutu. Tamo je počeo istraživati kako se molekule acetilena spajaju u polimer, pomoću Ziegler-Nattinih katalizatora.
Shirakawa je kasnije otkrio da se dodavanjem malih količina molekula koje primaju ili daju elektrone električna vodljivost tankog filma može povećati deset milijuna puta.
