Doris Dörrie je u svom novom filmu „Frau Winkler verlässt das Haus“ prikazala situaciju u kojoj starija žena, nakon pada, ne može samostalno živjeti. Njezina jedina kći nije u mogućnosti pružiti stalnu skrb, pa se odlučuju na robota za njegu s ugrađenim programom „End of Life“.
Robot ne samo da pomaže u svakodnevnim aktivnostima, već može pomoći pri umiranju pod uvjetom da osoba izričito želi prekinuti život i zadovoljava medicinske kriterije. Film se bavi izazovima društva koje stari, pitanjem samostalnog umiranja i odnosom majke i kćeri, a istodobno postavlja pitanje hoće li umjetna inteligencija izračunavati troškove njege i odlučivati je li to „vrijedno“ za društvo.
Dörrie je poznata po filmovima poput „Men…“, „Cherry Blossoms“ i „Greetings from Fukushima“, a u ovom djelu naglašava da se zakoni o asistiranom umiranju razlikuju diljem svijeta pa neke zemlje dopuštaju aktivnu eutanaziju pod određenim uvjetima, dok druge zabranjuju i kazneno sankcioniraju sve oblike asistiranog umiranja.
