Analiza Copernicusove službe za praćenje atmosfere pokazala je da zagađenje zraka ne poznaje državne granice. Dim velikih šumskih požara u Sjevernoj Americi prelazio je Atlantik i povećavao koncentracije lebdećih čestica u Europi.
Istodobno je saharska prašina više puta stizala daleko izvan sjeverne Afrike, sve do Europe i Kariba. Takvi događaji potvrđuju da kvaliteta zraka ne ovisi samo o lokalnim emisijama, nego i o prijenosu zagađivača na velikim udaljenostima.
Uz pomoć satelitskih mjerenja, podataka s mjernih postaja i numeričkih prognoza moguće je pratiti kako se dim, prašina i druge čestice šire diljem svijeta. Time je omogućeno pravodobno upozoravanje stanovništva na povećane zdravstvene rizike.
