Mirjana, 74-godišnja žena, živi sama u stanu i osjeća se usamljeno. Ona ima troje unučadi i djecu koja ju vole, ali se ipak osjeća kao teret za njih.
Mirjana je udovica i otkad joj je suprug preminuo, osjeća se kao da joj je oduzeta svrha života. Svako jutro radi istu stvar: kuha vodu za kavu, ali sada to čini sama, bez supruga.
Ta joj usamljenost zadaje bol i osjeća se kao da joj je život izgubio smisao. Mirjana nije sama u takvom osjećaju, jer postoje tisuće nevidljivih majki i baka u Hrvatskoj koje se osjećaju isto.
One se osjećaju kao teret za svoje obitelji, a to im nanosi dubok osjećaj povrijeđenosti i poniženja.




















































