U studenom 1991. godine u podrumu vukovarske bolnice Saša Đuđar, ranjen na prvoj crti obrane, držao je u naručju svoju tek rođenu kćer Emiliju Đuđar i poljubio je u nosić. Nekoliko dana kasnije u bolnicu su ušli četnici, odveli Đuđara na Ovčaru gdje je bio krvnički mučen i ubijen.
Nakon ekshumacije masovne grobnice njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u džemperu sa zlatnim lančićem na kojem je bilo ime „Sanja“. 3. ožujka 1997. godine ostaci su pokopani uz taj lančić.
Emilija je, nakon rata, s majkom Sanjom završila u Somboru, a kad je imala trinaest godina, majka je u 33. godini života preminula.











































