Josip Bilaver imao je pet godina 18. studenoga 1991. kada je Škabrnja doživjela jedan od najtežih zločina Domovinskog rata. Dva dana i dvije noći skrivao se u podrumu koji napadači nisu otkrili.

Sjeća se kako su djeca prolazila uz ulaz, a izdaleka su se čuli pucnji i vika; tenk je zapucao prema njima, ali nitko nije ozlijeđen. Trideset pet godina kasnije Bilaver ističe da je najveća pobjeda Škabrnje što se opet čuje dječji smijeh, što svjedoči o obnovi života na mjestu velikog stradanja.