Adela Kolesar podijelila je svoje emotivno svjedočanstvo o sudjelovanju u Koloni sjećanja. Istaknula je da je radila u vukovarskoj bolnici do 20. studenoga 1991. godine, kada su je preko Bosne prevezli u Zagreb.

Prisjetila se teških trenutaka i svakodnevnih granatiranja, kao i obiteljske tragedije u kojoj joj je suprug proveo šest mjeseci u logoru, a zet je ubijen na Ovčari. Kolesar je zahvalila svim ljudima koji stupaju u koloni i dolaze biti uz Vukovarce u njihovoj boli i tuzi.

Istaknula je važnost očuvanja istine kako se vukovarska tragedija nikada ne bi zaboravila u hrvatskom društvu. Kolesar je mladima poručila i da vole svoju domovinu i da ne prave razliku između ljudi, već da gledaju čovjeka i njegova djela.