Mirovinski sustavi u Europi suočavaju se s neodrživošću zbog produljenog životnog vijeka, kraćeg radnog vijeka, više prosječne starosti stanovništva i pada nataliteta. Očekivani životni vijek u Europi dosegnuo je 81,5 godina 2024., što je oporavak nakon pandemije kada je iznosio 80,1 godinu.
Od 1960-ih godina prošlog stoljeća životni se vijek produljuje za dvije godine svakih deset godina, dosegnuvši 78,9 godina 2024. godine. Unatoč napretku medicine i znanosti, europske države nisu uzele u obzir ove promjene u svojim ekonomskim računicama.
Natalitet je pao na 1,34 djeteta po ženi 2024. godine, što je najniže od 2001. godine i znatno ispod potrebnih 2,1 djeteta za održavanje populacije. Broj novorođenih u 2024. godini pao je na 3,55 milijuna, u usporedbi s 3,67 milijuna 2023. godine, dok je 1961. godine rođeno 6,8 milijuna djece.














































