Psihologinja Bluma Zeigarnik prije gotovo stoljeća opisala je pojavu prema kojoj se nedovršeni ili prekinuti zadaci lakše zadržavaju u pamćenju od završenih, a fenomen je kasnije dobio naziv Zeigarnikov efekt. Novija istraživanja potvrđuju postojanje tog učinka, iako ga ne mogu smatrati univerzalnim i jednostavnim kako ga popularna psihologija ponekad prikazuje. Istraživanja ruminacije pokazuju da se um često zadržava na ciljevima, pitanjima i situacijama koje doživljavamo kao neriješene, što dovodi do ponavljajućih misli o nedovršenim odnosima. Kada priča o vezi nema jasan završetak – poput iznenadnog prekida ili neodgovorenog pitanja – mozak ostavlja prostor za pretpostavke i takve misli mogu ostati prisutne godinama. Nedovršena priča, budući da nikada ne dosegne fazu u kojoj bi se idealizirana slika susrela sa svakodnevnim životom, u sjećanju djeluje snažnije i potiče dugotrajno razmišljanje.