Dijete počinje plakati kad se udarilo, izgubi igračku ili mu nedostaje boja, a tijelo odmah reagira zategnutim ramenima i ubrzanim disanjem. Istraživanje s majkama iz 11 zemalja pokazalo je da najčešće reakcije na plač su približavanje, podizanje i obraćanje djetetu, a snimanja mozga otkrila aktivaciju područja pripreme pokreta i govora. Novije studije otkrile su da grublji i nepravilniji karakteristici bebinog plača, povezani s većom boli, izazivaju snažniju reakciju autonomnog živčanog sustava odraslih. Plač se ne čuje samo u ušima, već se osjeća u čeljusti, prsima i trbuhu, što signalizira alarm „nekome nije dobro“. Ovaj alarm ne zna odmah je li dijete zaista ugroženo, stoga roditelj mora razlikovati hitnost od frustracije i reagirati u skladu s tim.